Ako već nisi, pročitaj prvi deo:
MOJ SVET KRIVINA I TERANJA:
Jednom davno, kao dečak, oduševljavao sam se svim zanimanjima ovog sveta. Želeo sam se baviti, glumom, muzikom, slikanjem, naukom, tenisom, košarkom, a hteo sam da budem i pilot, astronaut, mornar, policajac, profesor, kardio-hirurg, fudbaler i povrh svega jutjuber. Ta pomešana osećanja, čak i kada su se iščistila i izkristalisala, ostavila su me u želji da pokušam da dam sebe na što više polja, što nije uvek bilo baš najbolje za mene.
Naravno, na početku nisam ni znao da čovek mora nečim da se bavi, i da u to treba da ulaže. Moje viđenje svega je bilo da ono što ti fino krene, za to si već spreman i dobijaćeš mnogo para i lepu ženu, a ono što me je privlačilo nikad nije bio sam rad, već neke osobine profesija koje sam gledao na televiziji i slično.
Na primer, kod glume mi se kao malom sviđalo to što možeš da postaneš neko drugi, jako zanimljiv, a da pritom imaš dozvolu da ljubiš lepe devojke bez posledica, bez cimanja, bez po muke. Muzičari su obilazili čitav svet i samo pevali, koliko teško može biti? Slikari sede u dobro osvetljenim ateljeima, izgledaju estetično tako umazani bojama, naučnici nose naočare i po njima se zovu stvari koje se uče u školi, Novak Đoković živi lepo od prebacivanja loptice preko mreže, a zna ga ceo svet. Naši roditelji su rasli u doba Saleta Đorđevića i Divca, naravno i Dragana Stojkovića i Dejana Savićevića, kako se to ne bi prenelo i na nas? Pilot vozi ljude kroz nebo, samom tom činjenicom, mali Aleksandar je bio kupljen. Astronaut, na neki čudan način koji nisam razumeo, pluta po svemiru, mornar stoji sam na palubi između dva plavetnila, policajac ima pravo da kazni zle ljude (doduše meni su, kao klincu, zli ljudi uglavnom bili oni nalik na Mikelanđela koji mi je krao sličice i njemu slični, tako da bih samo takve i hapsio), profesor je medijum koji prenosi znanje i sa sobom nosi veliki autoritet. Kardio-hirurg šeta hodnicima bolnice sa svojim belim plaštom dok ga ne okači i ne uzme rukavice, naočare i skalpel i time ne postane heroj, spasitelj ljudskih života. Jutjuber zasmejava ljude igrajući igrice, praveći skečeve i pričajući priče, a nekom crnom magijom mu polazi za rukom da od toga i živi. Vremenom sam spoznao teškoće koje sve to sa sobom nosi.
DAJ DA VIDIM!
Neki od mojih pokušaja i uverenja bili su zaista tragično glupi. Bio sam suviše lenj da bih redovno odlazio na svoje časove glume, te sam to brzo napustio, ali drago mi je da sam makar uspeo da snimim nekoliko reklama i da igram u par predstava u više različitih sala u Beogradu, a ako mi se ikada ukaže prilika da učestvujem u projektu koji ima veze sa glumom - rado ću prihvatiti.
Ipak nisam mogao da postanem teniser dodajući se sa zidom posle treninga odbojke, a kasnije sam i slomio ruku pa sam i sa basketom prestao, i ako mi je to možda i najzanimljiviji sport. Posle operacije slepog creva, valjda jer su mi rekli "nemoj ni slučajno", počeo sam da igram fudbal svaki dan, ali ni to me nije zadržalo toliko da sam želeo da se bavim time zauvek.
Policajac ipak nije verodostojno prikazan u filmovima, fizička izdržljivost astronauta i testovi koje prolazi nisu nešto što želim da iskusim, pilotiranje i kruziranje brodom ipak nisu moji pozivi. Profesor? Ne znam baš.
Ipak nisam mogao da postanem teniser dodajući se sa zidom posle treninga odbojke, a kasnije sam i slomio ruku pa sam i sa basketom prestao, i ako mi je to možda i najzanimljiviji sport. Posle operacije slepog creva, valjda jer su mi rekli "nemoj ni slučajno", počeo sam da igram fudbal svaki dan, ali ni to me nije zadržalo toliko da sam želeo da se bavim time zauvek.
Policajac ipak nije verodostojno prikazan u filmovima, fizička izdržljivost astronauta i testovi koje prolazi nisu nešto što želim da iskusim, pilotiranje i kruziranje brodom ipak nisu moji pozivi. Profesor? Ne znam baš.
Ta "nauka" nesrećna, i dalje je prisutna u vidu fizike, najpre akustike, zatim informacionih tehnologija, mada je vremenom iz toga nekako izašao poriv za bavljenjem dizajnom i editom slika, animacije, obradom video materijala i produkcijom zvuka i slično, i to, pretpostavljam, više nego za programiranjem.
Takođe, muzika je uvek bila uz mene, počeo sam da je izučavam pre skoro 9 godina. Aktivno se bavim njome već oko 6 godina, polako sve više. A čak i u toj jednoj oblasti, rasuo sam se na više mesta i nisam se držao striktno jedne discipline, što me nekad čini nesrećnim i znam da ću ostati nezadovoljan ako ne ispunim svoje ciljeve u sviranju klavira, gitare, bubnjeva, basa, violine, saksofona i mini instrumenata poput ukulelea, usne harmonike.... zatim i pevanju.
Od detinjstva sam držao olovku u ruci. Prvo sam otkrio da hemijska ne mora da se zarezuje pa sam crtao njome, ne birajući ruku, sve dok u nekom trenutku nisam potpuno isključio desnicu iz pisanja i crtanja. Tada mi je slikanje bilo prljavo i dosadno, ali sada bih se pre njime bavio nego grafikom. Ne profesionalno, ali kao hobi, tačnije hobi koji će mi biti koristan za druge stvari kojima se bavim, eventualno digitalnim ekvivalentima navedenog.
POST EDIT: Spremajući se mesecima za likovnu akademiju, naučio sam ponešto da naslikam i ostavio svoje radove u ateljeu, posvetivši se potpuno slikanju u Photoshopu, a crtanje me nikada nije izdalo i bavim se njime poluprofesionalno do današnjeg dana.
Hirurg. Moj deda je bio hirurg. Jedva da ga se sećam, ali iz priče, kao i po proceni porodice, sličnosti između mene i njega su solidne. Medicina mi još uvek deluje čudesno, ali zahteva veliku predanost i zanemarivanje svih drugih aktivnosti i ljudi. Da li sam siguran da to želim?
POST EDIT: Ne želim.
Poslednja avantura bila je YouTube. Pre godinu i po dana počeo sam da snimam na davno otvorenom kanalu svog prijatelja. Njegovi raniji pokušaji ne mogu se nazvati uspesima, ali 6 meseci smo se aktivno bavili time zajedno i mislim da je obojici to ostalo drago sećanje. Naime, snimali smo po neki challange, reakciju, vlog i dosta gejminga. Kada bih imao prilike, vratio bih se tome, samo na nov način, skladniji sa onim što sam u među vremenu postao. Naravno to bi bila neprepoznatljiva promena, pre hobi nego posao, ali da li će vreme raditi za mene i kako će sve to na kraju da ispadne, videćemo...
Vremenom će vam postati jasno šta želite, a uvek ćete moći i da se pohvalite šta ste sve radili i probali. Pa jednom se živi, skinite se sa telefona i možete postati onaj lik u društvu koji uvek ima najludju priču o tome šta je radio i gde je bio, zar to nije sjajno?
POST EDIT: Posle ideje o upisu dizajna ili muzike, prelazim na ideju o studijama matematike, da bih u poslednjem trenutku odlučio da se opredelim za IT, zbog čega sve ostalo postaje hobi, pa kako bih ga održao, nisam želeo da studiram u inostranstvu.
NE DOSAĐUJ SE...
Otvorite sve što možete, šta god vam je ikada izgledalo dobro. Šta god da ste ikad mislili da biste želeli - baš to probajte. Nema kočnica. Ja imam tu sreću da imam tako nekog, ali ako nemate napravite ga, nađite ili postanite sami svoje unutrašnje nadahnuće.Vremenom će vam postati jasno šta želite, a uvek ćete moći i da se pohvalite šta ste sve radili i probali. Pa jednom se živi, skinite se sa telefona i možete postati onaj lik u društvu koji uvek ima najludju priču o tome šta je radio i gde je bio, zar to nije sjajno?
POST EDIT: Posle ideje o upisu dizajna ili muzike, prelazim na ideju o studijama matematike, da bih u poslednjem trenutku odlučio da se opredelim za IT, zbog čega sve ostalo postaje hobi, pa kako bih ga održao, nisam želeo da studiram u inostranstvu.
"Ima ko bi verovao u tebe čak i kada ti ne veruješ. Takvu osobu izgubiti je tragičnije od bilo čega u životu. Nije bitno da dobiješ priznanje, bitno je da ne dobijaš negativnu povratnu informaciju do trenutka u kom se postavlja pitanje: Zašto?
Mnogo uspešnih ljudi je bilo neuspešnije od nas. Oni su bili uporni.
Inspiracija će nekad doći kada je ne tražiš, ne treba se opterećivati, bitno je da dođe, a onda je zgrabi i kreni da radiš dok tvoja dela ne postanu vredna, kvalitetna i priznata.
Ponovo, svaka roba nađe svoga kupca, voli ono što radiš, iskrenost će izazvati makar poštovanje. Šta će reći neko ko se plaši da svoje ideje iznese na svetlost? Da li te briga? Ne, naravno da te ne zanima, jer svakako nećeš imati vremena da slušaš šta takav priča."
- Avellati x Paka, na temu "Motivacija" 01-2019
Comments
Post a Comment